neprilagođenost.
1. U biologiji, stanje organizma koji nije razvio oblike ponašanja bitne za preživljavanje.
2. U psihologiji, nesposobnost pojedinca da adekvatno udovoljava zahtjevima fizičke, profesionalne ili socijalne okoline u kojoj živi.
3. U psihijatriji i kliničkoj psihologiji neprilagođenost označuje oblike doživljavanja i ponašanja koji pojedincu i/ili njegovoj okolini izazivaju neugodu ili ga ometaju u ispunjavanju zadaća svakodnevnoga života te zahtijevaju profesionalnu pomoć. Termin neprilagođenost koristi se u suvremenoj psihijatriji kako bi se izbjeglo izjednačivanje takvih oblika doživljavanja i ponašanja s bolešću.
