Nezval [ne'~], Vítězslav, češki književnik (Biskoupky, 26. V. 1900 – Prag, 6. VI. 1958). Napustio studij filozofije u Pragu i posvetio se književnosti; objavljivao od 1922. Pjesnik eruptivna talenta, vodeća osobnost međuratnoga naraštaja avangardne skupine umjetnika i pisaca (Devětsil) i jedan od osnivača poetizma, izvornoga češkoga književnoga pokreta iz 1920-ih, te češkoga nadrealizma, djelatnoga sredinom 1930-ih. Autor bogata opusa: 28 zbirki pjesama (dvije posmrtno), 15 poema, 16 drama, osam romana, tri zbirke pripovijedaka i tri knjige eseja. Pisao je za novine i radio te filmske scenarije i baletna libreta. Poeme i zbirke pjesama: Čudesni čarobnjak (Podivuhodný kouzelník, 1924), Pantomima (1924), Abeceda (1926), Akrobat (1927), Edison (1928), Prag s prstima kiše (Praha s prsty deště, 1936), Žena u množini (Žena v množném čísle, 1936), Apsolutni grobar (Absolutní hrobař, 1937); romani: Opsjednutost (Posedlost, 1930), Dolce far niente (1931), Lanac sreće (Řetěz štěstí, 1936), Valerija i tjedan čuda (Valérie a týden divů, 1945); drama Ljubavnici iz kioska (Milenci z kiosku, 1932). Priređivač je antologije češkoga i svjetskoga pjesništva Moderni pjesnički smjerovi (Moderní básnické směry, 1937) te memoara Iz mojega života (Z mého života, 1959). Zapažen je i kao prevoditelj poezije (Puškin, Poe, Heine, Rimbaud, Mallarmé, Breton, Éluard).
