Ngugi wa Thiong’o [ngu'gi ~ tɔ'ŋgɔ] (pravo ime James Thiong’o Ngugi), kenijski književnik (Limuru, 5. I. 1938). Podrijetlom iz plemena Kikuju; studirao u Kampali i Leedsu. Na Sveučilištu u Nairobiju, gdje je predavao (1972–77), osnovao katedru za afričku književnost. Autor je romana, pripovijedaka i drama u kojima kroz pojedinačne sudbine istražuje fenomene nastale u susretu afričke i zapadne kulture, traumatično stjecanje neovisnosti, iznevjerene ideale i dr. Svoje je marksističke i radikalne nacionalne nazore najčešće izlagao u dramama, a o nužnoj povezanosti jezika i nacionalne kulture pisao je u esejima. Odbacio je (1977) engleski i započeo pisati na jeziku kikuju. Značajnija djela: romani Ne plači, dijete (Weep Not, Child, 1964), Rijeka između (The River Between, 1965), Pšenično zrno (A Grain of Wheat, 1967), Vrag na križu (Caitaani Mutharaba-ini, 1980); drame Suđenje Dedanu Kimathiju (The Trial of Dedan Kimathi, 1976), Oženit ću se kad ja hoću (Ngaahika Ndeenda, 1977) i dr.; eseji Dekoloniziranje svijesti (Decolonising the Mind, 1986), Seljenje središta (Moving the Centre, 1993), autobiografska proza Snovi u doba rata: sjećanje na djetinjstvo (Dreams in a Time of War: a Childhood Memoir, 2010) i dr.
