Nikola I. Petrović Njegoš

ilustracija
NIKOLA I. PETROVIĆ NJEGOŠ

Nikola I. Petrović Njegoš, crnogorski knez i kralj (Njeguši, 7. X. 1841Cap d’Antibes, Francuska, 1. III. 1921). Sin vojvode Mirka Petrovića Njegoša. Knez od 1860. Sa Srbijom sklopio 1866. vojni savez protiv Osmanskoga Carstva. Nakon izbijanja Bosanskohercegovačkog ustanka 1875. zauzeo je Nikšić i Bar (1877) te Ulcinj (na početku 1878), a Sanstefanski mir i Berlinski kongres (1878) zajamčili su za njegove vladavine Crnoj Gori teritorijalno proširenje (5118 km²) i priznanje državne neovisnosti. Vladao je autokratski do 1905., kada je objavio oktroirani ustav; 1910. proglasio je Crnu Goru kraljevstvom, a sebe kraljem. Bio je vrhovni zapovjednik crnogorske vojske u oba Balkanska rata (1912–13) i u I. svjetskom ratu. Nakon austrougarske okupacije Crne Gore emigrirao je u siječnju 1916. u Francusku. U studenome 1918. svrgnula ga je Velika narodna skupština u Podgorici. U književnom opusu Nikole I., među pretežno prigodnim lirskim, pa i epskim pjesmama, posebnu je popularnost stekla pjesma Onam’ onamo, koja je bila prihvaćena za neslužbenu nacionalnu himnu. U njegovoj su ostavštini dnevnici i memoari.

Citiranje:
Nikola I. Petrović Njegoš. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 5. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43795>.