Nioba (grč. Nιóβη, Nióbē), u grčkoj mitologiji, kći sipilskoga kralja Tantala i njegove žene Dione; žena tebanskoga kralja Amfiona, grčkoga pjevača i umjetnika na liri. Ponosna na svojih sedam sinova i sedam kćeri, pohvalila se i narugala božici Leti (Latona), koja je imala samo dvoje djece, Apolona i Artemidu. Uvrijeđena Leta naredi Apolonu i Artemidi da strjelicama poubijaju svu Niobinu djecu. Shrvana od boli Nioba se povuče u očevu kuću na gori Sipilu, gdje ju Zeus pretvori u stijenu iz koje su stalno padale suze. Njezin je lik u antičkoj književnosti i likovnoj umjetnosti bio čestim primjerom ljudske obijesti i zavisti bogova (Sofoklova tragedija Nioba; slika na vazi Apolon i Artemida ubijaju Niobinu djecu, V. st. pr. Kr.; kipovi Nioba i njezina djeca napadnuti od Apolona i Artemide, Praksitel ili Skopas, IV. st. pr. Kr.; slika Smrt Niobine djece Polidora da Caravaggia, 1500–43., Rim, palača Milesi i dr.).
