Nizozemski Antili, zajednički naziv za nizozemske otoke (i nekadašnju jedinstvenu nizozemsku koloniju, odnosno autonomnu zemlju) u Malim Antilima u Karipskome moru: Arubu, Curaçao i Bonaire, koji se nalaze ispred obale Venezuele, te Sint Eustatius, Sabu i Sint Maarten (južni dio otoka; sjeverni dio pripada Francuskoj), koji se nalaze 800 km sjeveroistočnije, u sjevernom dijelu Malih Antila (dio otočja Leeward). Otoci su vulkanski (Saba, Sint Eustatius), vulkansko-vapnenački (Aruba, Curaçao, Bonaire) ili vapnenački (Sint Maarten). Brdoviti su; najviši je otok Saba (887 m). Južni otoci imaju suhu stepsku klimu (na granici sa savanskom) i malo višu srednju godišnju temperaturu (28 °C), a znatno manju količinu oborina (oko 550 mm godišnje) od sjevernih otoka (temperatura oko 27 °C, oko 1000 mm oborina), koji imaju tropsku klimu i nalaze se u pojasu hurikana (hurricane). Većinu stanovništva čine mješanci Nizozemaca i crnaca. U uporabi su nizozemski, engleski i španjolski jezik, a na Arubi, Curaçau i Bonaireu vrlo je raširen papiamento (mješavina nizozemskoga, španjolskog i drugih jezika).
Područje Nizozemskih Antila bilo je prije dolaska Španjolaca nastanjeno domorodačkim indijanskim stanovništvom (Arawak). Za Europljane su ih otkrili Kristof Kolumbo na svojem drugom putovanju 1493. i Alonso de Ojeda 1499., a Španjolci su ih 1527. pripojili svojem američkom posjedu. Domaće stanovništvo, koje je naglo izumiralo zbog zlostavljanja, teškog rada i bolesti, bilo je na većini otoka zamijenjeno robovima iz Afrike. Tijekom XVII. st. osvajaju ih Nizozemci (Sint Marteen je 1648. podijeljen između Nizozemske i Francuske), a tijekom Napoleonovih ratova privremeno ih je zaposjela Velika Britanija. Pošto su 1814. vraćeni Nizozemskoj, od 1815. bili su okupljeni u dvije kolonije (južnih i sjevernih otoka) koje su 1828. administrativno pripojene Surinamu, od kojeg su 1845. otoci odvojeni u zasebnu koloniju nazvanu Nizozemski Antili. Ograničenu samoupravu dobili su 1936., a široku 1951. te 1954. kada postaju autonomna zemlja u sastavu Kraljevine Nizozemske. Nakon izdvajanja Arube u siječnju 1986. povremeno su se javljali zahtjevi za neovisnošću. Ostanak u sastavu Nizozemske potvrđen je na referendumu u listopadu 1994., no 2006. Nizozemska se, s predstavnicima pet otoka, dogovorila o ukidanju Nizozemskih Antila i reformi administrativne strukture koja je stupila na snagu 2010. Od tada, uz Arubu, i Curaçao i Sint Maarten imaju status autonomnih zemalja u sklopu Nizozemske, dok su preostala tri manja otoka (Bonaire, Sint Eustatius i Saba ili BES-otoci; također Caribisch Nederland) u statusu posebnih općina s izravnijom upravom središnje vlasti.
