Nonković, hrvatska obitelj iz Donjega Poneretavlja iz koje je poteklo više istaknutih vojnih časnika. God. 1684. spominje se kapetan u osmanskoj vojsci i serdar Zažablja Nikola, koji je sa šezdesetak obitelji prešao u mletačku službu te se naselio u Opuzenu. Sljedećih je godina sa sinovima Vuletom (Vulom) i Jurom sudjelovao u okršajima protiv Osmanlija po cijeloj Dalmaciji (Knin, Vrgorac, Herceg Novi). Nikola se istaknuo u osvajanju i obrani Kuline nad Klekom, koju su Nonkovići zatim pretvorili u vlastito uporište i sjedište. God. 1691. odlukom mletačkog Senata dobio je naslov viteza sv. Marka, a 1694. zajedno sa sinovima sudjelovao je u osvajanju Čitluka. Nikolin sin Vuleta, koji je 1696. također dobio naslov viteza sv. Marka, napredovao je do službe nadintendanta Neretvanske krajine (1715–34). U vojnoj su se i upravnoj službi istaknuli njegovi sinovi Jure Sebastijan, Nikola, Luka (nadintendant 1734–52), Ivan (vicenadintendant 1752–63) i Franjo. Dužnost nadintendanta obnašali su i Lukini sinovi Antun (1762–88) i Jakov (1789–1806), dok je Ivanov sin Nikola bio vojni zapovjednik Makarskoga primorja i Neretvanske krajine (od 1772). Nikolin je sin Franjo u doba francuske uprave zapovijedao Kulom Norinskom (1810–14), ali je, pošto se odbio predati austrijskim vlastima, izgubio položaj. Nakon rehabilitacije služio je do 1844. kao serdar Poneretavlja. Potomci obitelji Nonković i danas žive u Hrvatskoj.
