struka(e):
Nono, Luigi
talijanski skladatelj
Rođen(a): Venecija, 29. I. 1924.
Umr(la)o: Venecija, 8. V. 1990.

Nono [nɔ:'no], Luigi, talijanski skladatelj (Venecija, 29. I. 1924Venecija, 8. V. 1990). Jedan je od najznačajnih skladatelja nove glazbe. Studirao je kompoziciju kod G. F. Malipiera na Konzervatoriju u Veneciji (1943–45), a potom kod B. Maderne i H. Scherchena. Sudjelovao je i predavao na darmstadtskim tečajevima za suvremenu glazbu (Internationale Ferienkurse für neue Musik, od 1957). Politički angažiran skladatelj. Marksistički i drugi filozofski, pjesnički, književni i vjerski tekstovi (F. Castro, Che Guevara, R. Luxembourg, B. Brecht i dr.) vrlo su često poslužili kao predlošci njegovih glazbenih djela, od kojih se najpoznatijim smatra Obješeni pijev (Il canto sospeso, 1956), skladan na tekstove pisama zarobljenika pokreta otpora. U glazbenom smislu Nono se nastavlja na dodekafonske i serijalne tehnike, posebno na A. Weberna, te posvećuje veliku pozornost vokalnoj komponenti i glazbenom teatru. Iako je svoje opere, balete, scensku, orkestralnu i komornu glazbu, zborna djela, djela za glas i dr. pisao za tradicionalna glazbala i sastave, znatan dio njegova opusa čini elektronička glazba.

Citiranje:

Nono, Luigi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/nono-luigi>.