North Carolina [nɔ:ɹϑ kærəlại'nə], savezna država u jugoistočnome dijelu SAD-a, obuhvaća 136 420 km² s 9 535 483 st. (2010). Dijeli se na zapadni, viši dio, koji obuhvaća jugozapadni dio Appallachian Mountains (Mount Mitchell, 2045 m), istočno podnožje i primorsku nizinu uz Atlantski ocean. Šume pokrivaju 66% ukupne površine. Rijeke (Roanoke, Neuse, Cape Fear) u donjem su toku plovne, na ušću stvaraju estuarije; zbog mnogih vodopada i brzaca (Falls Line) imaju znatan hidroenergetski potencijal. North Carolina je ratarsko-industrijsko područje. Najvažnija je kultura duhan (oko 40% ukupne proizvodnje SAD-a); uzgaja se i pamuk, kukuruz, pšenica, ječam, zob, kikiriki. U stočarstvu prevladava uzgoj goveda i svinja. U proizvodnji građevnoga drva North Carolina je među vodećim državama SAD-a. Ribarstvo. U industriji tekstila, cigareta, pokućstva i opeke North Carolina zauzima prvo mjesto među državama SAD-a. Glavni grad je Raleigh (403 892 st., 2010), a najveći Charlotte (731 424 st., 2010). – Do obala North Caroline prvi je doplovio talijanski pomorac G. da Verrazzano 1524. Prva veća istraživanja poduzeta su tek 1584., pošto je engleska kraljica Elizabeta I. poklonila W. Raleighu posjede u današnjoj North Carolini, na kojima je on 1585. podignuo prvu englesku koloniju u sjevernoj Americi. Gotovo šezdeset godina poslije (1663) engleski kralj Karlo II. poklonio je osmorici svojih dvorjanika zemlje južno od Virginije, koje su po njem prozvane Carolinom. God. 1689. Carolina je podijeljena na North (Sjevernu) i South (Južnu) Carolinu, u kojima je uspostavljena zasebna kraljevska uprava. Od 1729. North Carolina je krunska kolonija na čelu s guvernerom. Već su u to doba bile izražene suprotnosti između veleposjedničke aristokracije uz obale rijeka na istočnom dijelu North Caroline, čija se plantažna proizvodnja pamuka zasnivala na radnoj snazi afričkih robova i doseljenika iz Europe, uglavnom Škota, Iraca i Nijemaca, koji su svoje farme podizali u zapadnim brdovitim područjima. Pokrajinski su predstavnici sudjelovali na Prvom kontinentalnom kongresu u Philadelphiji (1774). Na konvenciji u Mecklenburgu u svibnju 1775. prvi su posebnom deklaracijom proglasili neovisnost prema britanskoj kruni. North Carolina pružila je jak otpor centralističkim nastojanjima sjevernih država i ratificirala je federalni ustav tek 1789., kada je postala 12. država Unije. Moć plantažerske aristokracije bila je smanjena 1835. reformom izbornoga zakona u korist farmera. Odbivši isprva pristupiti Konfederaciji, North Carolina je to ipak učinila u svibnju 1861., kao posljednja država Juga. U Američkom građanskom ratu (1861–65) dala je najviše ljudskih žrtava. U razdoblju obnove zemlje (1868–75) North Carolina je imala velikih političkih, gospodarskih i socijalnih problema, a jedan od najvećih bila je integracija oko 350 000 bivših robova, tj. gotovo trećine ukupnoga stanovništva države. Zakonskim amandmanima iz 1875. bila je ipak uvedena segregacija u školama. Propadanjem velikih plantaža pred kraj XIX st. raste uloga farmerstva. God. 1918. podignut je u North Carolini federalni topnički centar Fort Bragg, koji je u novije doba jedna od najvećih vojnih ustanova u SAD-u.
