struka(e):

nova arheologija (u anglosaskom jezičnom području processual archaeology: procesna arheologija), pokret u arheologiji što se 1960-ih pojavio i bio utjecajan u anglo-američkim, ali i u drugim zemljama; ne može se poistovjetiti sa suvremenom arheologijom. Glavni su predstavnici: L. R. Binford, David Leonard Clarke i C. Renfrew. Procesualisti definiraju arheologiju kao egzaktnu znanost u koju uvode niz metoda iz prirodnih znanosti. Tradicionalan kulturnopovijesni pristup, koji se temelji na empirizmu, zamijenili su pozitivizmom i dedukcijom. Dok tradicionalni arheolozi kreću od podataka do interpretacije, novi arheolozi najprije postavljaju hipoteze koje potom testiraju podatcima, odnosno arheološkim nalazima. Postprocesualisti, međutim, odbacuju strogo znanstvenu odrednicu arheologije i obično ju vide kao društveno-humanističku, a ne prirodnu znanost, uz isticanje subjektivnoga elementa u interpretaciji.

Citiranje:

nova arheologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/nova-arheologija>.