Nova godina, početak, prvi dan godine; po građanskom kalendaru, koji je prihvaćen u Hrvatskoj i velikoj većini zemalja, 1. siječnja. Po starome (julijanskom) kalendaru, kojega se drže neke crkve, datum 1. siječnja pa i Nova godina dolazi 13 dana poslije. Židovska Nova godina (Roš hašana) počinje 1. ili 2. dana 7. mjeseca (tišrija) te pada u rujan ili listopad. U starom Egiptu prvi dan godine, koji je padao na dan izlaska Sotisa (zvijezde Sirius) neposredno prije Sunca, 19. ili 20. srpnja slavio se pučkim i dvorskim svečanostima i žrtvama u čast božice Izide. Židovima je Nova godina bila dan »upisivanja čovjekove sudbine« pa se najavljivala puhanjem u trube-rogove (šofar i keren). Za Babilonce, Perzijance i Kineze, koji su smjenu godine računali po proljetnom ekvinokciju, Nova godina bila je blagdan pomlađenoga, proljetnog Sunca. Kod Grka je početak godine također bio vezan uz Sunčevo kretanje (u Atici uz ljetni, u Eoliji uz zimski solsticij, a u Sparti uz jesenski ekvinokcij), ali nije bilo novogodišnjih svečanosti. Naprotiv, u antičkome Rimu nadolazak nove godine (za koji se isprva uzimao 1. ožujka, a od 153. pr. Kr. uzete su siječanjske kalende, tj. 1. siječnja) bio je dan sveopćega slavlja i veselja; toga se dana čestitalo, dijelili su se novogodišnji darovi (strenae) i priređivale bučne svečanosti u čast boga Jana. Kršćanstvo je dugo zaziralo od slavljenja prvosiječanjske Nove godine kao od poganskog običaja, pa su se u srednjem vijeku za početak godine uzimali kršćanski blagdani Blagovijest (24. III) ili Božić (25. XII); tek od XII. st. Crkva prihvaća 1. siječnja kao početak Sunčeve godine, a crkvena (liturgijska) godina broji se od prve nedjelje adventa (između 27. XI. i 3. XII). Dok se proslava dana Nove godine (a i njegova predvečerja, »Stare godine«, »Silvestrova«) u romanskim i germanskim zemljama zasniva na drevnoj tradiciji, kod slavenskih naroda novogodišnji su običaji uglavnom novijega datuma i predstavljaju mješavinu stranih utjecaja s ostatcima kulta novorođenoga Sunca (»mlado ljeto«). U hrvatskoj folklornoj tradiciji na taj su se dan ponavljali badnjačko-božićni rituali i magijske radnje koje su trebale osigurati dobar urod i plodnost u idućoj (agrarnoj) godini. U nekim krajevima (Istra, Primorje, Dalmacija) održavaju se i ophodi mladića s pjevanim čestitkama (→ koleda). Društveno se Nova godina »dočekuje« na posebno pripremljenim plesnim zabavama (uz otkucavanje ponoći) u zatvorenim ili na otvorenim gradskim prostorima, te na kućnim domjencima.
