novčani ili monetarni sustav, skup svih propisa, pravila i običaja koji utvrđuju što je novčana jedinica i određuju druga pitanja u vezi s novcem u pojedinoj zemlji te osiguravaju dobro funkcioniranje novca, utječući na financijske institucije koje kreiraju novac kao sredstvo plaćanja. Financ. institucije koje mogu kreirati novac te time utjecati na količinu novca u gospodarstvu jesu središnja banka i poslovne banke. Središnja banka upravlja količinom novca u gospodarstvu neke zemlje. Kako bi tu svoju djelatnost mogla dobro i vjerodostojno obavljati, banka mora biti što neovisnija, a to znači pod što manjim polit. nadzorom. Iz toga razloga npr. u Hrvatskoj središnja banka nije odgovorna Vladi, već Hrvatskomu saboru, a mandat guvernera i članova Savjeta Hrvatske banke traje šest godina, čime je odvojen od mandata Vlade, koji, u redovitim uvjetima, traje četiri godine. Središnje banke obično upravljaju količinom novca slijedeći neki konkretan cilj. Do 1980-ih bilo je uobičajeno da monetarne vlasti nastoje ostvarivati niz ciljeva, pri čem se jedna skupina ciljeva odnosila na unutarnju vrijednost domaće valute (razinu cijena), a druga skupina na vanjsku vrijednost domaće valute (devizni tečaj). Danas središnje banke najčešće kao osnovni cilj ističu stabilnost cijena, odnosno suzbijanje inflacije. Kako bi stopu inflacije održala na određenoj razini koja se smatra prihvatljivom u okviru pojedinoga nacionalnoga gospodarstva, središnja banka nastoji kretanje novčane mase uskladiti s ukupnim gospodarskim rastom, te tako omogućiti da raspoloživa količina novca odgovara vrijednosti dobara i usluga koje se razmjenjuju u gospodarstvu.
Tradicionalno, monetarni se sustav sastoji od propisâ pojedinačnih država, te se i smatrao unutarnjim gospodarskim pitanjem. Danas se, međutim, pod utjecajem međunar. trgovine i investicija javlja trend stvaranja monetarnih sustava koji vrijede u više pojedinačnih država. Najbolji je primjer međunarodnoga monetarnog sustava Europski monetarni sustav. To je aranžman na osnovi kojega je većina zemalja članica Europske unije međusobno vezala svoje valute radi sprječavanja velikih kolebanja svojih valuta i suzbijanja inflacije. Europski je monetarni sustav nastao 1979., a 1994. osnovan je Europski monetarni institut kao preteča Europske središnje banke i priprema za uvođenje zajedničke valute. God. 1979. nastala je i europska novčana jedinica → ECU, kao prethodnica → eura. Europska središnja banka osnovana je 1998. i zadaća joj je donošenje jedinstvene monetarne politike i određivanje kamatnih stopa, u suradnji s nacionalnim središnjim bankama zemalja članica. Na poč. 1999. zemlje članice Europske unije – Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal i Španjolska – prihvatile su euro kao zajedničku valutu te se njime počele koristiti u međunar. razmjeni i elektron. plaćanjima. Dvije godine poslije tim se zemljama pridružila i Grčka. U siječnju 2002. u optjecaj su puštene eurske kovanice i novčanice, a dva mjeseca nakon toga nacionalne valute tih zemalja prestale su vrijediti kao zakonsko sredstvo plaćanja.
