TRAŽI DALJE:
STRUKE:

objava

objava ili revelacija (lat. revelatio, grč. ἀποϰάλυψις), očitovanje ili obznanjenje Boga ili božanskoga ljudima, bilo izravno ili posredno, s nalogom daljnjega prenošenja; osobito je važno u religijama koje drže da im je izvor božansko djelovanje (objavljene religije), obznanjeno u nadahnutim, svetim knjigama. U užem su smislu objavljene religije one koje se temelje na objavi osobnog i transcendentnoga Boga (židovstvo, kršćanstvo, islam), a u širem sve religije u kojima je prisutan pojam objave (vedizam, zoroastrizam, misterijske religije). U židovstvu, objava je Božje samoočitovanje, sadržano u Svetom pismu, biblijskom Starom zavjetu. U njem je Bog objavio svoje zakone (Tora), svoj blagonakloni odnos prema izabranomu narodu (Savez), očitovan u povijesnim događajima (Izlazak, povijesne knjige) i preko nadahnutih pojedinaca (proroci, mudraci, kraljevi), a oni u svjetlu objave daju upute za život (mudrosne knjige). Tumačenja i komentari Zakona nalaze se u Talmudu, kojega je autoritet odmah iza Svetoga pisma. Kršćanstvo prihvaća starozavjetnu objavu (monoteizam, stvaranje, Dekalog) i nadopunjuje ju novozavjetnom objavom Isusa Krista; njegovo djelovanje i nauk opisani su u četirima evanđeljima, a njegovih apostola i prve Crkve u Djelima apostolskim i poslanicama. Prema katolicima i pravoslavnima potpuna objava sadržana je u Svetom pismu i predaji, a tumači ju crkveno učiteljstvo; prema protestantima sadržana je samo u Svetom pismu (prema načelu sola Scriptura). Glavna su obilježja kršćanske objave povijesnost, utjelovljenje, sakramenti, kristocentričnost i eshatološka usmjerenost. U islamu, objava je očitovanje nedokučive Alahove volje, koja upravlja svijetom i upućuje čovjeka na put spasenja; zapisana je u Kuranu, kopiji vječnoga Kurana na nebu. Tu je objavu prenio u viđenjima melek Džibril proroku Muhamedu, a sadrži šerijat, islamski vjerski zakon koji propisuje društveno uređenje i moralno ponašanje. U vedizmu ne postoji osobna Božja objava, nego se u sadržaju Veda prepoznaje nadsvjetski praizvor apsolutne istine. Vede su objave brahmana, prabitka i stvoritelja, u obliku riječi, koje su primili nadahnuti mudraci. Zato su one pozitivni zakon za uređenje društvenih odnosa i kulta, što je temelj moralnoga ponašanja. U zoroastrizmu se osobni Bog (Ahura Mazda) objavio proroku Zarathuštri, a ta je objava sadržana u svetoj knjizi Avesti. U potonjoj iranskoj religiji ona je svedena na duhovnu i etičku odgovornost svih ljudi unutar dualistički shvaćena svijeta. U misterijskim religijama objava se nalazi u mitovima koji omogućuju čovjeku povezanost s transcendentnim svijetom, s božanstvom.

Citiranje:
objava. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 25. 10. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44564>.