ocjenjivanje, svako prosuđivanje vrijednosti, postupak kojim se na unaprijed utvrđen način prati i utvrđuje odgojno-obrazovno napredovanje učenika, odn. odgojno-obrazovno postignuće. Školskom ocjenjivanju pristupa se s pedagogijskih, psihologijskih, sociologijskih i pravnih polazišta. Ocjena je posljedica ispitivanja i procjene znanja ili nekih vještina, a zbog njezine prihvatljivosti, objektivnosti i uloge posvećuje joj se iznimna pozornost pri najrazličitijim ispitnim postupcima. Uz mjerne aspekte, ocjena treba sadržavati i pedagoški poticajne elemente.
Svako ocjenjivanje temelji se na mjerenju i vrjednovanju. Dokimologija je znanstv. disciplina koja se bavi pitanjima mjerenja, standardizacije i skaliranja kako bi ocjena bila što objektivnija, njezino tumačenje jasno i prihvatljivo ocijenjenima i ocjenjivaču. Najraširenija je petstupanjska brojčana ocjenska ljestvica (1–5). Njezini se nedostatci ublažuju opisnim (analitičkim) ocjenjivanjem, u kojem se izrijekom navode postignuća u pojedinim dijelovima obrazovnih sadržaja te stupanj osposobljenosti, ali i različitim sustavima bodovanja. Ocjenjivanje se provodi usmenom i pismenom provjerom; pismena provjera može biti znatnije standardizirana (testovi), jer su zadovoljene metrijske karakteristike. Tako se postiže preduvjet usporedivosti uspjeha među učenicima, školama, regijama i zemljama. Različiti međunar. projekti (PISA, ERASMUS, COMENIUS, SOKRATES i dr.) nastoje postići univerzalnu standardizaciju ocjenjivanja.
