atomska baterija (izotopna baterija, radioizotopni generator), uređaj u kojem se energija zračenja radionuklida iskorištava za izravno dobivanje električne struje. Izumljena je u prvoj polovici XX. st., a do danas je razvijeno više tipova: atomska baterija s termoelementima, s termionskim pretvaračima i s magnetohidrodinamskim pretvaračima. Kao izvor zračenja upotrebljavaju se najčešće izotopi stroncij-90 i uranij-235. Atomske baterije primjenjuju se uglavnom u svemirskoj tehnici, osobito za telekomunikacijske satelite i meteorološke satelite. U prednosti su pred sunčanim baterijama (fotoćelijama) jer su neovisne o položaju i udaljenosti satelita ili sonde od Sunca. Upotrebljavaju se i za druge izolirane sustave koji moraju dugo samostalno raditi (npr. elektrostimulatore srca, znanstvene postaje ispod mora ili u nenaseljenim područjima. Izlazna im je električna snaga malena, do nekoliko stotina vata. (→ nuklearna elektrana)