struka(e):

određenost, gramatička kategorija imenice (kao jezgre imenske sintagme) koja se na različite načine izražava u mnogim jezicima svijeta. Temelji se na oprjeci ‘neodređeno’ ~ ‘određeno’, a izražava se bilo, što je najčešće, uz imenicu kao jezgru imenske sintagme (‘neodređeni član’ ~ ‘određeni član’, npr. u francuskom un homme »čovjek« /neodređeno/ ~ l’homme »čovjek« /određeno/, rumunjski un om ~ omul, švedski en man ~ mannen) ili uz leksički determinant jezgre (npr. u hrvatskom i nekim drugim slav. jezicima uz pridjev /neodređeni i određeni oblik pridjeva/: star čovjek /neodređeno/ ~ stari čovjek /određeno/). Imenice su određene ako označuju osobe ili predmete koji su prethodno u diskursu već spomenuti, ili ako se pretpostavlja da postoji samo jedan mogući predmet ili samo jedna osoba označena dotičnom imenicom (imenica Bog obvezno je određena u mnogim jezicima). U nekim jezicima postoji slaganje u kategoriji određenosti (slično kao u hrvatskom slaganje u rodu), pa su i pridjevi koji stoje uz imenicu modificirani pokazateljem određenosti (npr. u suvremenom hebrejskom: ha talmidá ha tová »dobra učenica«, gdje određeni član ha stoji i ispred imenice talmidá i ispred pridjeva tová; rumunjski omul cel bun »dobri čovjek« ima postponirani član -ul uz imenicu i član cel ispred pridjeva). U nekim germ. jezicima tomu je srodna pojava mijenjanja oblika pridjeva uz određenu i neodređenu imenicu: njemački das alte Haus »stara kuća« /određeno/ ~ ein altes Haus /neodređeno/, švedski det gamla huset /određeno/ ~ ett gammal hus /neodređeno/).

Citiranje:

određenost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/odredjenost>.