ogluha

ogluha, namjerni nedolazak na suđenje optuženika u kaznenom ili tuženika u građ. postupku (kontumacija) odn. namjerni neposluh pojedinca koji se ne odaziva pozivu upravnoga tijela da ispuni neku svoju obvezu. Do XIX. st. ogluha u kaznenom postupku uglavnom je povlačila presumpciju da je optuženik time priznao djelo, pa se izricala osuđujuća presuda, a optuženikovoj se osobi i imovini katkad uskraćivala svaka zaštita pravnoga poretka. U suvremenom pravu institut ogluhe primjenjuje se uglavnom u građ. postupku (presuda zbog ogluhe), no popraćen nizom uvjeta, tako da sud nije posve pošteđen utvrđivanja činjenica.