TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Okić

ilustracija
OKIĆ, ruševine utvrde

Okić (Okić-grad), srednjovjekovna utvrda u Samoborskom gorju. U pisanim se vrelima prvi put spominje 1193., a 1217. navodi se njegov prvi poznati gospodar Jaroslav (Irislav) Okićki. Od 1293. do 1327. Okić se nalazio u vlasništvu knezova Babonića, a zatim je došao pod kraljevsku vlast. Godine 1393. kralj Sigismund Luksemburgovac prodao ga je za 10 000 zlatnih forinti Tomi Benvenjudu (de Okych), pa se u posjedu te obitelji nalazio do 1416., kada je došao u vlast Frankapana. U drugoj polovici XV. st. Matija Korvin dao je Okić na upravu Ivanu Horvatu od Saga, koji ga je 1493. prodao obitelji Erdődy. Za Seljačke bune 1573. bio je poprište bitke, a 1592., 1593. i 1595. okićki su kraj opustošili Osmanlije. Sama utvrda bila je razorena 1616. Danas su njezini ostatci poznato planinarsko odredište. Djelomično je sačuvana valjkasta ulazna kula i romaničko-gotička kapela. U blizini je barokna župna crkva sv. Marije Okićke s višekutnim svetištem i osmerokutnim zvonikom nad pročeljem te bogato ukrašenim ulaznim portalom iz 1691. – O naseljenosti okićkoga kraja u prapovijesno doba svjedoče ostatci brončanodobnog i željeznodobnoga naselja i groblja, te kasnoantički refugij i nekropola kraj Sv. Marije Okićke, a u šumi ispod staroga grada ostava srebrnoga novca keltskih Tauriska (I. st. pr. Kr.), najstariji novac kovan na tlu sjeverne Hrvatske.

Citiranje:
Okić. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 13. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44907>.