struka(e): geografija, opća | povijest, opća

Oléron [ɔleʀ'], otok u Biskajskome zaljevu, pred zapadnom obalom Francuske, sjeverno od estuarija Gironde; po površini (174,4 km²) drugi u zemlji (iza Korzike); 21 000 st. (2017). Pripada departmanu Charente-Maritime. Nizak je i ravan, građen od krednih i jurskih naslaga, većim dijelom pod šumom. S kopnom ga povezuje most dug 2862 m (izgrađen 1966). Uzgoj kamenica, solane; povrtlarstvo. Veća naselja: Saint-Pierre-d’Oléron (6743 st., 2017) i Le Château-d’Oléron (ribarska luka; 4184 st., 2017). – Nastanjen već u prapovijesno doba. Plinije Stariji spominje ga 79. kao Uliarus. U srednjem vijeku u sastavu Akvitanije, 1370. pripojen Francuskoj. U XVI. st. uporište hugenota.

Citiranje:

Oléron. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/oleron>.