atrakcija (lat. attractio).
1. Privlačenje, privlačnost, privlačna snaga. Suprotno: repulzija.
2. Ono što privlači pozornost i zanimanje većega broja ljudi (priredba, događaj, osoba i sl.).
3. U lingvistici, prilagođavanje oblika riječi susjednoj riječi kojim ta riječ poprima oblik blizak riječi s kojom je sintaktički povezana, npr. ljepota djevojka; pojava da koji tvorbeni formant (npr. sufiks) »privuče« na sebe glas koji pripada osnovi. Tako je npr. u tvorenici djevojčica sufiks -ica (djevojk/a/ + ica), ali se može shvatiti i kao -čica, pa je tako nastao složeni sufiks koji se onda doista susreće u riječima tipa gran-čica.
4. U fizici, privlačenje, privlačne sile (npr. gravitacijska, električna, van der Waalsova, nuklearna), privlačne veze (npr. ionska, kovalentna i dr.), potencijal privlačenja (npr. gravitacijski, električni, nuklearni).