struka(e):
vidi još:  Filmski leksikon
Olmi, Ermanno
talijanski filmski i televizijski redatelj, snimatelj, montažer i producent
Rođen(a): Bergamo, 24. VII. 1931.
Umr(la)o: Asiago, 5. V. 2018.

Olmi [o'~], Ermanno, talijanski filmski i televizijski redatelj, snimatelj, montažer i producent (Bergamo, 24. VII. 1931Asiago, 5. V. 2018). Iz seoske obitelji, najprije radio kao činovnik, zatim studirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Milanu. Isprva snimao mnoge, većinom naručene dokumentarne filmove, na igranome filmu debitirao 1959., a status velike nade talijanske kinematografije stekao je dvama filmovima struje tzv. renoviranog neorealizma (neorealizam duše), u kojima je u Antonionijevu stilu, ali s radnjom u nižoj srednjoj klasi, tematizirao osjećaj životne praznine koja ispunja suvremene ljude: Zaposlenje (Il posto, 1961) i Zaručnici (I promessi sposi, 1963). Deklarirani katolik, 1965. je režirao film I dođe čovjek (E venne un uomo, 1965), o papi Ivanu XXIII., a najveći domet ostvario je 1978. diskretno pastoralnom, ali i prigušeno dramatičnom kronikom života lombardijskih seljaka nadničara potkraj XIX. st. Stablo za klompe (L’albero degli zoccoli); ta implicitna polemika s filmom Dvadeseto stoljeće (Novecento, 1976) B. Bertoluccija dobila je Grand Prix na festivalu u Cannesu. Uspjehe su postigle i groteskna satira Neka živi gospođa! (Lunga vita alla signora, 1987., Srebrni lav u Veneciji) i vjersko-moralistička Legenda o svetome pijancu (La leggenda del santo bevitore, 1988), prema pripovijesti J. Rotha, nagrađena Zlatnim lavom u Veneciji. Uslijedili su Tajna stare šume (Il segreto del bosco vecchio, 1993), prema romanu D. Buzzatija, biografija vojskovođe Giovannija de Medici Vojničko zvanje (Il mestiere delle armi, 2001), te pustolovni film Pjevajući iza paravanâ (Cantando dietro i paraventi, 2003).

Citiranje:

Olmi, Ermanno. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/olmi-ermanno>.