Atterbom [a'tərbum], Per Daniel Amadeus, švedski književnik (Åsbo, 19. I. 1790 – Uppsala, 21. VII. 1855). Profesor filozofije i estetike na Sveučilištu u Uppsali. Pod utjecajem platonovskog idealizma J. G. Fichtea, F. W. J. Schellinga i poezije njemačkih romantičara razvijao se njegov tipično romantički izraz, s oštricom usmjerenom protiv prosvjetiteljskoga utilitarizma. Dok su mu pjesnički sastavci kao Cvjetovi (Blommorna, 1812) i nedovršena dramatizirana priča Modra ptica (Fågel Blå) tek studije, alegorijska, dramatizirana priča Otok sretnoga blaženstva (Lycksalighetens ö, 1824–27) njegovo je najuspjelije djelo i jedno od najboljih u švedskoj književnosti; u njemu se obračunava s mladenačkim snovima, pjesničkim spletom dramskih, lirskih i epskih sastavnica. Vrijedno mu je književnopovijesno djelo Švedski proroci i pjesnici (Svenska siare och skalder, 1841–55), u kojem u nizu eseja daje prikaz švedske književnosti XVII. i XVIII. stoljeća, čime postavlja temelje proučavanju književnosti u Švedskoj.
