Oppenheim [ɔ:'pənhaim], James, američki književnik (St. Paul, Minnesota, 24. V. 1882 – New York, 4. VIII. 1932). Većinu života proveo u New Yorku, gdje je studirao na Sveučilištu Columbia. Zastupao je radikalne umjetničke i društvene ideje, npr. u zbirci Pjesme za novo doba (Songs for the New Age, 1914), gdje, nadahnut djelom W. Whitmana, eksperimentira u poliritmičkom, odnosno tzv. polifonijskom pjesništvu. Bio je jedan od suurednika (1916–17) utjecajnog avangardnog časopisa The Seven Arts. Kao autor eseja, drama, pjesama i romana, nadahnuće je nalazio i u Bibliji te u djelima S. Freuda. Značajnija djela: zbirke pjesama Ponedjeljak ujutro i druge pjesme (Monday Morning and Other Poems, 1909), Knjiga o sebi (The Book of Self, 1917); zbirka pripovijedaka Dr. Rast (1909); drame Pioniri (The Pioneers, 1910), Noć (Night, 1918); roman Dokone žene (Idle Wives, 1914) i drugo.
