opsjednutost, magijski pojam koji označava stanje čovjekove duševnosti kada ga zaposjednu izvanljudske duhovne sile. U nekim religijama znači obuzetost okultnom ili demonskom silom; uklanja se egzorcizmom, izgonom zloduha. Vjerovanje da zloduh može zaposjesti čovjekov duh nalazi se u asirsko-babilonskoj religiji, u Bibliji, rjeđe u Starome zavjetu (Šaulova opsjednutost), u antičkom židovstvu, više u Novom zavjetu i kršćanstvu. Opsjednuti nema više vlastitu moć izbora i djelovanja, već izvršava ili je kadar činiti neobična djela. Suvremena psihopatologija tumači opsjednutost kao psihološki poremećaj, a moderna teologija smatra da takvi poremećaji mogu biti manifestacija djelovanja demonskih sila.
