struka(e): | |

opstrukcija (lat. obstructio).

1. Općenito: ometanje djelovanja; zapreka, smetnja.

2. U politici, metoda borbe kojom se ometa rad, proces donošenja odluka neke političke institucije, najčešće parlamenta. Opstrukcija je pokušaj parlamentarne oporbe da spriječi donošenje zakona s kojima se ne slaže. Može poprimiti oblik kršenja parlamentarne procedure (stvaranje buke, izazivanje nereda, pa čak i tučnjave) ili korištenja proceduralnih praznina (npr. stalno podnošenje novih prijedloga, držanje dugih govora). Najpoznatiji je primjer takva vremenskog otezanja filibustering u Senatu SAD-a u kojem pravila ne ograničavaju duljinu rasprave o pojedinoj temi. Manjina ili čak jedan senator pokušavaju zadržati ili potpuno spriječiti donošenje propisa verbalnim ometanjem, držeći iscrpljujuće i besmislene govore očekujući da većina popusti, promijeni ili potpuno povuče prijedlog zakona. Filibuster, senator koji verbalno ometa donošenje odluke, može biti spriječen ako tropetinska većina senatora izglasa vremensko ograničenje ili završetak rasprave (cloture). Druga je poznata tehnika opstrukcije u Kongresu SAD-a tzv. džepni veto (pocket veto) predsjednika SAD-a: izbjegavanje promulgacije zakona koji je donio Kongres tako što ga predsjednik ne potpiše.

3. U medicini, nepotpuna začepljenost cjevastog organa ili krvne žile, npr. opstrukcijska žutica koja nastaje zbog prepreke otjecanju žuči iz žučovoda u dvanaesnik.

Citiranje:

opstrukcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/opstrukcija>.