Orešković, Želimir (Željko), hrvatski kazališni redatelj (Zagreb, 8. I. 1938 – 2. III. 2023). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1959. i na Akademiji za pozorište film, radio i televiziju u Beogradu 1964. Prvi put stalno angažiran u Tuzli (1963), a potom režirao u Mostaru, Sarajevu, Novom Sadu i Beogradu. Važnije režije: Sluga dvaju gospodara (C. Goldoni); Maskerata, Adam i Eva, Na rubu pameti (M. Krleža); U očekivanju Godota (S. Beckett); Tripče de Utolče (M. Držić); Šuma (A. N. Ostrovski). Intenzivno se bavio glazbenim kazalištem, studijski boravio u Poljskoj 1967/68., gdje je asistirao poznatim redateljima poput J. Grotowskoga ili H. Tomaszewskoga. Od 1985. angažiran u zagrebačkoj Komediji, radio i u kazalištima u Splitu, Rijeci, Osijeku, Dubrovniku, te u Kerempuhu i Teatru u gostima kao redatelj dramskih tekstova što pripadaju različitim žanrovima i stilovima: Probudi se, Kato M. Grgića, Škorpion J. Kulundžića, Krstitke M. Kerstnera, Pet ludih sinova F. Hadžića, Gle, kako dan lijepo počinje! Z. Bajsića, Posljednja karika L. Kaštelan, Leda i Gospoda Glembajevi M. Krleže, Čovjek, zvijer i krepost L. Pirandella, Klupko P. Budaka, Novela od kapetana F. Šehovića. Režirao i radiodrame.
