struka(e):

organsko-biološka poljoprivreda (organska poljoprivreda, biološka poljoprivreda, ekološka poljoprivreda), način uzgoja biljnih kultura i domaćih životinja koji u najvećoj mjeri nastoji uključiti biološke procese (npr. fiksaciju atmosferskoga dušika, rad mikroorganizama), uz pretežitu uporabu organskih tvari (npr. stajskoga gnoja, biljnih ekstraktâ) te očuvanje dugoročne plodnosti tla, izbjegavanje zagađenja okoliša, održavanje ruralnog okoliša i poljoprivrednih ekoloških staništa. Poljoprivredno gospodarstvo u organsko-biološkoj poljoprivredi teži tomu da postane samostalnom zatvorenom cjelinom, u kojoj je regulirano kruženje organskih tvari, hraniva, energije i reprodukcijskoga materijala (sjemena i rasplodne stoke). Postoje značajne razlike između školâ organske poljoprivrede, a odnose se poglavito na ulogu stoke u poljoprivredi, vrste gnojiva, način gnojenja, postupke u zaštiti bilja itd. Od 1972. postoji Međunarodni savez pokreta organske poljoprivrede (engl. International Federation of Organic Agriculture Movements – IFOAM), a danas ujedinjuje 750 organizacija iz 108 zemalja i propisuje (od 1986) opća načela obvezna za sve članice. – Organsko-biološka poljoprivreda razvila se iz biološko-dinamičke poljoprivrede koju je 1924. utemeljio R. Steiner.

Citiranje:

organsko-biološka poljoprivreda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/organsko-bioloska-poljoprivreda>.