Ors i Rovira [~ ruvi'rə], Eugeni d’, španjolski književnik, likovni kritičar i filozof katalonskog i kastiljskoga jezičnog izraza (Barcelona, 28. IX. 1882 – Vilanova i la Geltrú, 25. IX. 1954). Studirao u Barceloni, Madridu i Parizu; završio studij prava te filozofije i književnosti. Član Kraljevske akademije, predstojnik Katedre za povijest kulture na Sveučilištu u Madridu. Jedan od vodećih predstavnika književnog i umjetničkog pokreta noucentisme (španj. novecentismo: 1900-izam), vrlo utjecajnog do 1930-ih. Taj je naziv prvi upotrijebio (1906) kako bi označio otklon ondašnjih mladih pisaca od književne baštine prethodnoga stoljeća, te od sentimentalizma i bohemštine suvremenika. Tada je pod pseudonimom Xènius započeo u barcelonskom dnevniku La Veu de Catalunya pisati oglede o aktualnim događajima i problemima u utjecajnoj kolumni Glosar (Glosari), a od 1920-ih do 1949. nastavio je pisati u madridskim novinama na kastiljskome (Glosario). Ti su ogledi poslije bili objavljeni u više svezaka. Uz pripovjednu prozu koju je pisao u mladosti, autor je esejističkih i filozofskih djela (Oceanografija dosade – Oceanografia del tedi, 1916; Vjetrenjača – El molino de viento, 1925; Pet minuta tišine – Cinco minutos de silencio, 1926; Tajna filozofije – El secreto de la filosofía, 1947) te knjiga likovnih kritika (Tri sata provedena u Pradu – Tres horas en el museo del Prado, 1923; Svijet baroka – Lo barroco, 1935., i dr.).
