TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Osti, Josip

Osti, Josip, bosanskohercegovački i hrvatski književnik, publicist i prevoditelj (Sarajevo, 19. III. 1945Tomaj, Slovenija, 26. VI. 2021). Diplomirao je 1971. jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, radio kao urednik u nakladničkom poduzeću Veselin Masleša, tajnik Udruženja književnika BiH i predsjednik Udruženja književnih prevodilaca BiH. Od 1990. živio je u Sloveniji te pisao i na slovenskom jeziku. Objavio je pjesničke zbirke Snokradica (1971), Salto mortale (1974), Tetovirani violinista (1976), Grom iz vedra neba (1978), Barbara i barbar (1990), Sarajevska knjiga mrtvih (1993), Salomonov pečat (1995), Rana u srcu – slavuj u rani (2002), Na križu ljubavi (ljubavne, opet --- žalopojke, naravno) (2020) i dr., a na slovenskome Kraški Narcis (1999), Rosa mystica (2005), Tomajski vrt (2007) i dr. U poetskom rukopisu kretao se od umjerena modernističkoga hermetizma do humanistički nadahnutih stihova s većim udjelom narativnosti i intertekstualnih evokacija. U formalnome pogledu rane su zbirke obilježene pjesmom u prozi i kratkim slobodnim stihom, a u kasnijima rabi dulji, narativni stih. Piše i haiku poeziju. Objavio je više proznih knjiga, među kojima se ističu roman o odrastanju Učitelj ljubavi (Učitelj ljubezni, 2004), (auto)biografski Duhovi kuće Heinricha Bolla (Duhovi hiše Heinricha Bölla, 2016) te epistolarni romani Pred zrcalom (2018) i Crna, koja je progutala sve druge boje (Črna, ki je pogoltnila vse druge barve, 2018), kao i desetak knjiga eseja i publicističkih tekstova (npr. Let oko svjetiljke, 1986; Sarajevo nekada i sada, 1993). Prevodio je sa slovenskoga i na slovenski jezik te priredio više antologija bosanskohercegovačke i slovenske poezije i pripovijetke.

Citiranje:
Osti, Josip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 27. 5. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45783>.