ostruga (mamuza), metalna naprava pričvršćena na jahačevu obuću kojom on podbada konja. Jednostavna brončana ostruga sa šiljatim trnom prvi se put pojavila u kasnoj halštatskoj kulturi u V. st. pr. Kr. Nosili su je Grci i Kelti, a istočni ju narodi nisu poznavali. Osobito su bile brojne i raznovrsne u rimsko doba. Nosile su se uglavnom na jednoj nozi sve do vremena velike seobe naroda, otkada je uobičajeno nošenje u paru. U merovinško doba ostruga se pričvršćivala za nogu remenom provučenim kroz ušice pri kraju njezina luka, a u karolinškom razdoblju taj je remen bio učvršćen čavlićima na rubu luka. Od kraja IX. st. šiljak joj se znatno produžio, a za križarskih ratova bio je često okrenut prema gore ili dolje. Potkraj srednjeg vijeka umjesto jednoga šiljka počeo se stavljati kotačić s oštrim šiljcima. U feudalnoj strukturi zlatne su ostruge smatrane simbolom viteštva, a srebrne su nosili štitonoše. Na tlu Hrvatske pronađeni su svi tipovi ostruga, od rimskog razdoblja dalje; najvrjedniji su nalaz pozlaćene srebrne i brončane starohrvatske ostruge iz VII–IX. st., pronađene u Biskupiji.
