struka(e):

merkurijalizam (prema srednjovj. lat. mercurialis: koji sadrži živu), kronično otrovanje živom; profesionalna bolest rudara u rudnicima žive i radnika koji rade sa živom. Otrovanje živom izravno je povezano s njezinim isparavanjem na sobnoj temperaturi. Glavni su putovi unosa žive pluća, probavni sustav i koža. U organizmu se najviše odlaže u bubrezima, jetri, sluznicama probavnoga sustava, epitelu kože i štitnjači. Akutno otrovanje elementarnom živom može nastati udisanjem visokih koncentracija živinih para i praćeno je simptomima oštećenja dišnoga sustava (kašalj, bronhitis, intersticijski pneumonitis), središnjega živčanog sustava (konfuzija, tremor) te probavnoga sustava (metalni okus u ustima, obilje sline, krvavi proljevi, mučnina, povraćanje), a moguće je i oštećenje bubrega. Kronično otrovanje živom očituje se promjenama u živčanom sustavu (tremor ruku, tipično živino pismo) uz oštećenje bubrega i odlaganje žive u prednjoj čahuri očne leće. Radi zaštite ugroženih osoba provodi se analiza žive u krvi i mokraći. Osobe s bolesnim živčanim sustavom i bubrezima ne smiju biti izložene živi.

Citiranje:

merkurijalizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/merkurijalizam>.