Paflagonija (grčki Παφλαγονία, Paphlagonía, latinski Paphlagonia), antička pokrajina u sjevernoj Maloj Aziji, uz obalu Crnoga mora. U njezinu primorskom pojasu nalazila se grčka kolonija Sinopa. U VI. st. pr. Kr. formalno pod Lidijom i poslije (546. pr. Kr.) Perzijom. Od 334. pr. Kr. u sklopu države Aleksandra Velikoga, Paflagonija je zadržala relativnu samostalnost pod domaćim vladarima. Morzije je 182. pr. Kr. ujedinio cijelu zemlju, a Pilemen ju je 107. pr. Kr. oporučno ostavio pontskomu kralju Mitridatu VI., koji ju je poslije dijelio s bitinijskim kraljem Nikomedom III. U I. st. pr. Kr. dio Paflagonije pod domaćim vladarima (Kastor, Dejotar) priznao je rimski suverenitet. U Dioklecijanovo doba (kraj III. st.) postala je samostalnom provincijom Rimskoga Carstva.
