Palacký [pa'lacki:], František, češki povjesničar i političar (Hodslavice, 14. VI. 1798 – Prag, 26. V. 1876). Arhivist u Pragu od 1823; vodio češki nacionalni muzej od 1827. Godine 1831. osnovao kulturno-znanstveno društvo Matica češka. U svojem petosveščanom djelu Povijest češkoga naroda (Geschichte von Böhmen, 1836–67; na češkom: Dějiny národu českého v Čechách a v Moravě, 1848–76) prikazao je češku povijest od najstarijega doba do 1526. Palacký je snažno utjecao na nacionalni pokret u Češkoj. Odbacivao je radikalizam u politici, te postao vođom čeških liberala; revolucionarne 1848. politički je djelovao na strani Habsburgovaca, naglašavajući da bi Austriju, da je nema, trebalo stvoriti. Odbio je otići u Frankfurtski parlament, gdje je jedno od glavnih pitanja bilo nacionalno ujedinjenje Nijemaca, i odlučno zastupao austroslavenski program (→ austroslavizam), uvjeren da će Austrija priznati Slavenima nacionalna prava. Palacký se kao predsjednik Sveslavenskoga kongresa u Pragu 1848. izjasnio za Austriju (Habsburšku Monarhiju) kao zajednicu ravnopravnih naroda i njezino pretvaranje u federativnu državu. Godine 1861. zastupnik i vođa Staročeha u bečkom Carevinskom vijeću. Razočaran austrijskom (habsburškom) nacionalnom politikom, okrenuo se panslavizmu.
