struka(e):

palionica otpada, industrijsko postrojenje u kojem se, izgaranjem u kontroliranim uvjetima, smanjuju volumen i masa čvrstog ili tekućeg otpada. Izvodi se za dvije osnovne namjene: paljenje gradskoga kućnog otpada (izmiješani ostatci povrća i voća, hrana, papir, drvo, ambalaža, tekstil i plastika) te paljenje opasnog industrijskog otpada (npr. otapala, ulje, klorirani ugljikovodici, neupotrebljivi lijekovi, veterinarski, medicinski i klinički otpad). Gradski kućni otpad gustoće je oko 200 kg/m³ i gorivo je niske ogrjevne moći (oko 20% od one u mazuta). Velike gradske palionice rade i kao postrojenja za iskorištavanje toplinske energije (energane), jer se paljenje otpada odvija na temperaturi izgaranja od 700 do 800 °C. Nakon paljenja, od ukupne mase ostaje oko 20 do 25% (otrovnoga) pepela, koji se mora kontrolirano zbrinuti. Palionice za opasni otpad rade na temperaturama višima od 1000 °C, kako ne bi, nepotpunim izgaranjem na nižim temperaturama, nastali vrlo otrovni spojevi (npr. dioksini). Otpadni klorirani ugljikovodici (trikloreten, tetraklormetan) u suvišku dodanoga goriva, npr. prirodnoga plina i zraka, izgaraju do vodene pare, ugljikova dioksida i solne kiseline. Plinove nastale takvim izgaranjem treba pročišćavati, te iz njih, kao i u postrojenjima za paljenje gradskog otpada, uklanjati čestice lebdećega pepela. Otpadne tehnološke vode iz palionice potrebno je, prije otpuštanja u vodotoke ili more, pročišćavati.

Citiranje:

palionica otpada. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/palionica-otpada>.