Panč, Petro (pravo prezime Pančenko), ukrajinski književnik (Valky, Harkivska oblast, 4. VII. 1891 – Kijev, 1. XII. 1978). Godine 1917–20. sudjelovao kao časnik u borbama za samostalnost Ukrajine. Nakon 1922. objavljivao pripovijetke o teškom životu u doba boljševizma. Glad, teror i uništenje osobnosti opisao je u zbirkama Mišje rupe (Myšači nory, 1926), Modri ešaloni (Golubi ešelony, 1928) i dr. Roman Pravo na smrt (Pravo na smert’, 1933) i dio »kratke proze« ocijenjeni su protusovjetskima. Proslavio se povijesnim romanom Žamorila je Ukrajina (Gomonila Ukraïna, 1954) i autobiografskom knjigom Na mostu od kaline (Na kalynovim mosti, 1965). Pisao je i pripovijetke za djecu.