Pantokrator (grč. παντοϰράτωρ: svemogući, svevladar, svedržitelj).
1. U helenističko doba, epitet nekih grčkih božanstava.
2. U patrističkoj kristologiji, epitet Krista kao vladara svijeta.
3. U kršćanskoj ikonografiji, Krist prikazan kako sjedi u nebu na prijestolju kao vladar svijeta blagoslivljajući desnom rukom, a u lijevoj držeći evanđelje. Taj se ikonografski motiv počeo javljati u IV. stoljeću, a u VI. stoljeću već je bio raširen po kršćanskome svijetu. Na Istoku se u VII. stoljeću prikaz Krista Pantokratora premješta iz apside na tjeme crkvene kupole.