Papahagi [papaha'’], Tache, rumunjski lingvist i folklorist arumunjskoga (cincarskog) podrijetla (Avdela, Grčka, između 5. i 20. X. 1892 – Bukurešt, 17. I. 1977). Nakon rumunjske gimnazije u Janjini i Bitolju (1903–12) diplomirao književnost i filozofiju na Sveučilištu u Bukureštu, gdje je od 1921. bio asistent, a 1943–48. profesor. U mnogobrojnim studijama i člancima spajao istraživanje etnografije, folklora i jezika, posebice rumunjske fonetike, morfologije, leksikologije, etimologije, dijalektologije, povijesti jezika. Djela: Govor i folklor Maramureşa (Graiul şi folclorul Maramureşului, 1925), Macedorumunji ili Arumunji (Macedo-Românii sau Aromânii, 1927), Etimologije (Etimologii, 1939), Opći i etimološki rječnik arumunjskoga narječja (Dicţionarul dialectului aromân: general şi etimologic, 1963., ²1974).
