Papić (Papo), Josip, hrvatski glumac (Beograd, 24. IV. 1881 – Beč, 31. XII. 1927). Nakon iskustava u putujućim družinama i kazalištima u Zaječaru, Beogradu, Šapcu, Sarajevu i Osijeku, 1909. postao članom zagrebačkoga HNK-a. Odlikovao se realističnim pristupom oblikovanju uloge. Podjednako uvjerljiv u ulogama negativaca (Franjo Moor u Razbojnicima F. Schillera; Klaudije u Hamletu, Jago u Othellu i Rikard III. W. Shakespearea; Nepoznati u Michelangelu Bounarrotiju M. Krleže; Brat u Objavljenju M. Ogrizovića) i komičnih junaka (Osip u Revizoru N. V. Gogolja; David Štrbac u Jazavcu pred sudom P. Kočića; Čovek s nogom u Putu oko sveta B. Nušića). Glumio je u djelima hrvatskih klasikâ starije i novije književnosti (Divjak u Dubravki I. Gundulića; Svevlad u Teuti D. Demetra; Vučina M. Ogrizovića; Kristijan u Golgoti M. Krleže), ruskih klasika (Kočkarev u Ženidbi N. V. Gogolja; Lopahin u Višnjiku A. P. Čehova) te nordijskih autora (Jean u Gospođici Juliji A. Strindberga; Ulfheim u Kad mi mrtvi ustajemo i Engstrand u Sablastima H. Ibsena), a jedna od Papićevih najvećih uloga bio je Kir Janja J. Popovića Sterije.