parnasovci, naziv za pripadnike pjesničkoga pokreta (škole) Parnas (Parnasse) koji se javio u Francuskoj početkom 1860-ih kao reakcija na romantičarsku osjećajnost zagovarajući objektivnost i impersonalnost izraza te je predstavljao sponu prema simbolizmu, koji se javio potkraj 1870-ih. Značaj manifestnih djela pokreta imale su zbirke pjesama Lecontea de Lislea Antičke poeme (1852) i Barbarske poeme (1862), a uz Lecontea de Lislea najistaknutiji su pjesnici bili Sully Prudhomme i J. M. de Hérédia (isticali su se još C. Mendès, F. Coppée, Léon Dierx). Prvi kružok parnasovaca nastao je 1861. oko časopisa Revue fantaisiste, potom 1863. oko Revue de progrès, a 1865. oko revije L’Art. Nakladnik Lemerre objavio je 1866. god. 18 svezaka pjesama 37 pjesnika pod zajedničkim naslovom Suvremeni Parnas (Le Parnasse contemporain), po kojem je pokret dobio ime (1871. i 1876. pod istim su imenom objavljene nove zbirke). Idejno zasnovan na doktrini larpurlartizma, koju je prvi formulirao Th. Gautier, pokret je uz impersonalnost inaugurirao kult forme, odnosno što veću metričku preciznost i dorađenost, potom deskriptivnost i sklonost slikovitim epitetima, a u tematici filozofski intoniranu poeziju, eruditske simbole te evokacije antičke prošlosti i nestalih civilizacija općenito (karakteristični arheološki dekor).
