pasticcio [pasti'č:o] (talijanski < pučki latinski *pasticium: pašteta, od kasnolatinskog pasta: tijesto) (francuski pastiche), opera sastavljena od dijelova skladbi različitih autora, prilagođena novom ili već postojećemu libretu. Praksa sastavljanja pasticcia započela je u XVII. st., no naziv se rabi nakon 1730-ih (u početku i, donekle, pejorativno) kao opis ozbiljne ili komične opere, obično temeljene na popularnim Metastasijevim ili Goldonijevim libretima. Arije su uglavnom birali pjevači u određenoj produkciji, dok je recitative i ansamble komponirao operni skladatelj, glazbeni ravnatelj ili čak impresario određenoga kazališta. Tijekom XVIII. st. pasticcio je stekao popularnost, a donekle i ozbiljnost; mnogi su istaknuti operni skladatelji (npr. A. Vivaldi, Ch. W. Gluck, W. A. Mozart, J. Haydn) sami sastavljali pasticcia, ili im barem rado skladali i posuđivali dijelove.
