struka(e):

patriciji (latinski patricii, množina od patricius: patricij), u antičkom Rimu, plemstvo po rođenju, potomci prvaka rodova koji su tvorili nekadašnji kraljevski senat (patres), u oprjeci prema svim ostalim staležima, odnosno pučanima (plebs). Kodifikaciji razlike između patricija i plebejaca pridonijeli su napori kralja Servija Tulija (VI. st. pr. Kr.) da se svi građani rasporede u područna plemena i razrede prema bogatstvu. U najstarije doba jedino su paatriciji mogli obnašati državne službe (magistrature). Nakon protjerivanja kraljeva (kraj VI. st. pr. Kr.), paatriciji su pokušali zadržati monopol nad državnim službama, svećeničkim položajima, vjerskom praksom i tumačenjem zakona. Postojala je i ženidbena zabrana između patricija i plebejaca u Zakoniku dvanaest ploča (ukinuta 445. pr. Kr.). Zbog takvih prilika razvila se staleška borba (poč. V. st. do kraja IV. st. pr. Kr.) koja je okončana u korist plebejaca, ali su patriciji zadržali pojedine povlastice, prije svega u vjerskom području. Nedostupne su im ostale plebejske službe, tribunat i plebejski edilitet, no 366. pr. Kr. uvedena su dva kurulska edila. Posebna prava patricija bila su confarreatio (vjerski oblik sklapanja braka s posvećenim žrtvenim kruhom) i ius imaginum (pravo nošenja slika predaka u svečanim pogrebnim povorkama). U kasnoj Republici (I. st. pr. Kr.) razlika između patricija i plebejaca izgubila je političku važnost, pa su neki plebejci adopcijom postali patriciji. Za principata stare su patricijske obitelji izumrle, ali su bile popunjene novim carskim imenovanjima. U dominatu više nije bilo patricija po rođenju.

U srednjovjekovnim komunama, osobito u Italiji i Njemačkoj, patriciji su bili povlašteni sloj gradskog stanovništva. Za njih se naziv patriciji počeo učestalo rabiti tek od XVI. st., dok u srednjem vijeku nije bio uobičajen, već se u latinskim izvorima nazivaju nobiles, plemići. Bili su to pripadnici bogatih trgovačkih i veleposjedničkih obitelji, zatvorena skupina u odnosu na sugrađane, od kojih su se razlikovali načinom života po uzoru na plemstvo. Iz njihovih krugova bili su birani članovi gradskog vijeća, pa su zapravo držali svu vlast u komuni. Uživali su i posebne povlastice. Od XIV. st. dalje imućni su se obrtnici i trgovci, organizirani u cehove, s manje ili više uspjeha borili protiv političke prevlasti gradskoga patricijata, a za uspostavu demokratskoga poretka.

Citiranje:

patriciji. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/patriciji>.