struka(e):

patuljak, u narodnim pričama i vjerovanju, mali čovjek, čovječuljak, domišljat, prepreden, dugovječan i nadaren magičnim sposobnostima; antipod golemu, surovu i glupomu divu. Mitska predodžba o patuljcima mogla je nastati iz priča putnika i pomoraca o ljudima malih rasa (→ pigmejci), iz pojave pojedinaca patuljasta rasta (→ patuljasti rast), ili iz vjerovanja u duhove prirode (cvijeća, šuma, planina, izvora) koji se pojavljuju u liku malih ljudi, a mogu se učiniti nevidljivima; ta se predodžba mogla uobličiti i kao fantastična alegorija. Grčki mitovi spominju Pigmeje (prema Herodotu, crni i niski stanovnici Libije, spominje ih i Homer), Kerkope (dva brata lupeža koji su htjeli opljačkati Herkula; on ih je svezao na štap i stavio na leđa, no budući da su ga nasmijavali, pustio ih je, ali ih je Zeus zbog krađe pretvorio u majmune), Daktile (mali demoni, vješti u čaranju i raznovrsnim umijećima; patuljci mali poput šake, repića, prsta; sličan je u hrvatskim narodnim pričama Palčić). Neki antički autori patuljkom zovu i Odiseja zbog malena stasa (Nikofron). Patuljci se os. često susreću u germanskoj mitologiji, stanuju pod zemljom u brdima, oni su rudari, kovači, čuvari blaga (→ nibelunzi), obično naklonjeni ljudima, ali katkad i zlobni (kao u priči o Snjeguljici, odnosno suprotno u priči o Cvilidreti). U slavenskoj mitologiji zamišljaju se kao maleni ljudi, duhovi domaćeg ognjišta (domovoj, domovik, domaći – možda duhovi predaka), duhovi-zaštitnici stoke, polja, šumski duhovi, patuljčići u jezerima, močvarama i dr.

Citiranje:

patuljak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/patuljak>.