struka(e):
Pavao, sv.
apostol naroda
Rođen(a): Tarz u Ciliciji, između 5. i 10. god.
Umr(la)o: Rim, 67.
ilustracija
PAVAO, SV., misijska putovanja

Pavao, sv. (grč. Παῦλος, Paũlos, lat. Paulus), apostol naroda (Tarz u Ciliciji, između 5. i 10. god.Rim, 67). Rođen u maloazijskoj židovskoj obitelji, sin roditelja s pravom rimskoga građanstva, pa je od rođenja uz židovsko ime Savao (Šaul) imao i rimsko (Paulus). Stekao rabinsko zvanje u Jeruzalemu i ondašnje helenističko obrazovanje; uz hebrejski i aramejski znao je i grčki jezik. Prema tradiciji židovske dijaspore, izučio je i zanat (šatorarski). Kao pripadnik farizejske sljedbe, predano se držao Zakona, progonio je prve kršćane. Nakon obraćenja na putu u Damask (33. i 34) pridružio se apostolima, postao organizator kršćanskih zajednica u helenističkom svijetu i prvi začetnik ranokršćanske teologije (paulinizam). Novozavjetna Djela apostolska opisuju njegovo naviještanje evanđelja i tri misijska putovanja. Počeo je propovijedati u Siriji i Ciliciji (38–44), najprije Židovima, a zatim poganima. Na prvome putovanju prošao je Ciprom i Malom Azijom (44–47); zahvaljujući njemu Apostolski sabor u Jeruzalemu (49) odlučio je da židovski religijski običaji ne obvezuju obraćene pogane. Na drugom je putovanju (49–52) organizirao kršćanske zajednice u Makedoniji (Filipi, Solun), prošao kroz Atenu i zaustavio se neko vrijeme u Korintu (50–52). Na trećem misijskom putovanju vratio se u Efez i ponovno prošao kroz Korint i Makedoniju. Kada je donio u Jeruzalem milodare za kršćansku zajednicu, bio je uhićen i zatvoren u Cezareji. Uputivši, kao rimski građanin, priziv na cara, bio je odveden u Rim, gdje je djelovao (60–63) iz pritvora. Za Neronova progona kršćana ponovno je bio uhićen 66. i sljedeće godine smaknut.

Pavlove poslanice (14), sastavni dio novozavjetnih biblijskih knjiga, nastale su između 50. i 60. Upućene su mjesnim kršćanskim crkvama i sadrže njegovu teologiju, kršćansko naučavanje prilagođeno helenističkomu svijetu. Za sedam poslanica drži se da sigurno potječu od Pavla (Prva poslanica Solunjanima, Poslanica Galaćanima, Prva i Druga poslanica Korinćanima, poslanice Rimljanima, Filipljanima i Filomenu); ostale se poslanice pripisuju njegovim učenicima. Pavlova teologija razvija prvu kršćansku kristologiju, soteriologiju, ekleziologiju i antropologiju. Prema njemu, čovjek se opravdava vjerom u Krista, čija smrt na križu i uskrsnuće preobražavaju grijeh i smrt. Čovjek je novo stvorenje u Kristu, a Crkva njegovo tijelo. Zbog njegova otvaranja kršćanstva helenističkomu svijetu prozvan Apostolom narodâ.

Citiranje:

Pavao, sv.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pavao-sv>.