Peiper [pe'jper], Tadeusz, poljski književnik (Krakov, 3. V. 1891 – Varšava, 10. XI. 1969). Studirao filozofiju i pravo u Krakovu, Berlinu i Parizu. God. 1914. bio interniran kao austrijski građanin, potom živio u Španjolskoj (1914–20). U Krakovu uređivao časopis Zwrotnica (1922–23. i 1926–27), oko kojega se okupljala pjesnička skupina Krakovska avangarda (J. Przyboś, J. Kurek, J. Brzękowski, A. Ważyk). Nakon uhićenja (1940) u Lavovu, interniran u Sovjetski Savez, gdje je boravio do 1944., kada se vratio u Poljsku. Program i teoriju pjesničkoga jezika, koja naglašava racionalističku konstrukciju pjesme, izložio je u knjizi Nova usta (Nowe usta, 1925). Djelomično blizak futurizmu (u teorijskoj knjizi Ovuda – Tędy, 1930) te ideološki socijalizmu, zauzimao se za umjetnost koja prati civilizacijske promjene i tehnički napredak. Objavio zbirke pjesama A (1924), Žive linije (Żywe linie, 1924) i Jednom (Raz, 1929), poemu Na primjer (Na przykład, 1931), romane, drame i kazališne kritike. Na razvoj poljskoga pjesništva međuraća i druge polovice XX. stoljeća najsnažnije je utjecala njegova teorija pjesničkoga jezika.
