Pellizzari [pεl:iʒ:a:'ri], Benedetto (Benedikt), talijanski skladatelj (Vicenza, ? – Split, 11. XI. 1789). U Split je stigao oko 1753., kada je stupio na dužnost kapelnika u katedrali sv. Dujma, gdje je ostao do smrti. Skladao je crkvenu glazbu za različite prigode: mise, motete (među kojima su i himne u čast sv. Dujma), lamentacije, psalme itd. To je uglavnom vokalna glazba za dvoglasni i troglasni muški zbor, te za četveroglasni i peteroglasni mješoviti zbor bez pratnje, odnosno uz pratnju orgulja, ili manjeg instrumentalnoga sastava, koji je imao na raspolaganju u splitskoj katedrali. Sačuvano je više od 300 Pellizzarijevih skladbi, sve u rukopisu (među kojima ima i autografa), uglavnom u splitskim arhivima (glazbeni arhiv splitske stolnice, Muzej grada), u okolnim mjestima (Omiš, Stari Grad na Hvaru itd.) te u Zagrebu (zbirka Udina-Algarotti, Hrvatski državni arhiv – Kuhačeva zbirka). Jedan od najpopularnijih skladatelja na dalmatinskoj obali polovicom XVIII. stoljeća, Pellizzari je skladao na zasadama barokne tradicije. Suvremenici su ga prikazivali kao marljiva i glazbeno obrazovana čovjeka, koji je znatno podigao lokalne izvedbene standarde.
