Penović, Zvonimir, hrvatski pjesnik (Osijek, 24. XII. 1948). Studirao na Strojarsko-brodograđevnom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živi u Splitu, gdje djeluje kao samostalni umjetnik. Pjesme mitsko-zavičajnoga nadahnuća, u kojima je zaokupljen motivima smrti, patnje, groba i križa, objavljuje na zavičajnoj čakavštini, književnom standardu, a i na kajkavštini (Prosinac, 1974; Lingvistika oči diže, 1981; Nedovršeno dno, 1988; Kratki naglasak, 1994; Sičanj, 1996; Zadnje protivljenje, 2000; Vedrina uma, 2004; Mrtve kiše, 2004). Piše i kritike, osvrte, drame (Samouka zemlja, 1978; Klapnje, 1990) i aforizme (Nepripitomljene istine, 2000).
