Pérez de Ayala [pe'reϑ δe aja'la], Ramón (pseudonim Plotino Cuevas), španjolski književnik (Oviedo, 9. VIII. 1880 – Madrid, 5. VIII. 1962). Srednju školu pohađao kod isusovaca; diplomirao pravo u Oviedu; veleposlanik u Londonu (1931–36). Za građanskoga rata u izbjeglištvu (Francuska, Argentina); od 1954. živio u Španjolskoj. Pisao pjesme, eseje, romane, kazališne i književne kritike. Uporni istraživač mogućnosti strukture pripovjednoga teksta i ironičnoga distanciranja od predmeta pripovijedanja. Često je tematizirao ljubavni život u svim njegovim oblicima; zbog prikazivanja spolnosti bio je optuživan za pornografiju. Kako bi naglasio beznađe novoga doba i izazvao začudnost, smještao je drevne španjolske i druge teme u suvremeni svijet. Od prvih realistično-kostumbrističkih romana kretao se prema skepticizmu, satiri i humoru, kritičkomu propitivanju tradicionalnih španjolskih vrijednosti i težnjâ univerzalnomu. Jedan je od najplodnijih i najzanimljivijih španjolskih pripovjedača XX. st. Značajniji romani: trilogija (Prometej – Prometeo; Nedjeljna svjetlost – Luz de domingo; Pad Limonovih – La caída de los Limones; 1916), Belarmin i Apolonije (Belarmino y Apolonio, 1921), Tigar Juan (Tigre Juan, 1926), Pravda (Justicia, 1928) i dr.; eseji Krinke (Las máscaras, I–II, 1917–19) i dr.