struka(e):

personalna unija, oblik vladavine u kojem su dvije ili više neovisnih državnih jedinica ujedinjene isključivo osobom vladara (suprotno: realna unija). Personalna unija postojala je s prekidima između Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti i Španjolske (1519–56), Danske, Švedske i Norveške (1397–1523), Poljske i Litve (1386–1569), Saske i Poljske (1697–1763), Engleske i Škotske (1603–1707), Velike Britanije i Hannovera (1714–1837), Finske i Rusije (1809–1917), Nizozemske i Luksemburga (1815–90) te Danske i Islanda (1918–44). U današnje doba personalna unija postoji između nekih država članica Commonwealtha (npr. Velike Britanije i Kanade te Australije). U hrvatskoj povijesti pojam personalna unija vezan je uz uniju Hrvatske i Ugarske 1102., kada je ugarski kralj Koloman Arpadović bio izabran za hrvatskoga kralja. Za vladavine ranih Arpadovića položaj Hrvatske, kao neovisnoga kraljevstva, potvrđivan je i zasebnim krunidbama. Iako je taj običaj poslije bio zapostavljen, Hrvatska je i dalje zadržala vlastitu državno-pravnu neovisnost, koja se očitovala u odvojenom saboru i funkciji bana kao potkralja. Težnje za raskidanjem personalne unije u hrvatskim su zemljama postale sve izraženije od XVI. st., od smrti posljednjega legitimnog hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika II. Jagelovića (1526). Tada su hrvatski staleži na Cetinskom saboru (1527) izborom Ferdinanda I. Habsburškoga za hrvatskog kralja istaknuli samostalnost Hrvatskoga Kraljevstva u odnosu na Ugarsku.

Citiranje:

personalna unija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/personalna-unija>.