Pethő de Gerse [pε'thø: dε gɛ'ršε], ugarska plemićka obitelj. Ogranak ugarskog plemićkoga roda Nádasd. Prvi poznati član te obitelji bio je Petar, a spominje se 1324–76. Imao je sinove Jurja, koji je poginuo u bitki kraj Nikopola (1396), Tomu (spominje se 1373–1423), familijara (plemić nižega ranga, odan velikašu) Nikole II. Gorjanskoga, kaštelana Kőszega (1395), dvoranina (1402) i dožupana županije Abaúj (1406–07), te Ivana (u. 1424), župana županija Zala (1404–24), Győr (1405) i Vas (1421–24), koji je jedini među braćom imao potomke. Njegovi sinovi Ladislav (u. 1455/56) i Petar (spominje se 1406–54) u više su navrata obnašali dužnost župana županija Zala i Vas, a bili su začetnici hrvatske (Ladislav), odnosno ugarske grane obitelji (Petar). Među članovima hrvatske grane obitelji ističu se Ladislavov sin Nikola (spominje se 1441–97), magistar kraljevskih konjušnika (1457), Ladislav, kapetan na Gornjoslavonskoj granici (1578–79), te njegovi sinovi Grgur (oko 1570–1629) i Krsto, izaslanik Hrvatskoga sabora kod nadvojvode Ferdinanda u Grazu (1607). U madžarskoj grani obitelji ističu se Petrov sin Ivan (spominje se 1448–1521), koji je 1505. bio upravitelj dvora i magistar kraljevskih vratara, zatim Ivan (1525–78), župan županije Sopron, magistar kraljevskih peharnika, carski savjetnik, komornik i glavni kapetan podunavskih jedinica, koji je zajedno s braćom Gašparom i Baltazarom 1549. dobio barunsku titulu, te Žigmund (u. 1675), državni potkapetan pa kapetan Gornje Ugarske (1659), savjetnik i komornik, koji je 1666. dobio grofovsku titulu. Posjedi pripadnika obitelji nalazili su se uglavnom u županijama Zala i Vas. Od Ivaniša Korvina dobili su oko 1503. posjed Belu u Hrvatskom zagorju, a držali su i Jurketinec i Ivanec. Preko ženidbenih veza bili su povezani s Alapićima, Frankapanima i Keglevićima. Posljednji muški član obitelji bio je Žigmund (u. 1766).
