Petković, Radoslav, srpski književnik (Beograd, 21. VII. 1953). Diplomirao je 1982. jugoslavenske i opću književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu te je među ostalim bio glavni urednik časopisa Književna kritika (1983–87), tajnik Zadužbine Ive Andrića (1988–94) i generalni direktor Zavoda za udžbenike (2001–04). Za iznimno cijenjene romane Put u Dvigrad (1979), o imaginarnoj povijesti istarskoga gradića, Zapisi iz godine jagoda (1983), o godini dana u životu slikara, Senke na zidu (1985), o putovanju filmskoga snimatelja Europom u prvim trima desetljećima XX. st., i Savršeno sećanje na smrt (2008), o posljednjim godinama Bizanta sredinom XV. st., primio je sve važnije srpske književne nagrade, a ugled klasičnoga djela suvremene književnosti postigao je roman Sudbina i komentari (1993., prošireno izdanje 2022), o srpskoj zajednici u Trstu za napoleonskih ratova. Sva se ta djela odlikuju postmodernističkim, metafikcijskim pripovjednim postupcima, mističko-filozofskim duhom, stilskom dotjeranošću i strukturnom kompleksnošću te općom temom odnosa pojedinca i povijesti (koja, mijenjajući imena, neprestance traje, ostavljajući za sobom tek »savršeno sjećanje na smrt«), i to napose na zemljopisnom razmeđu Sredozemlja, Srednje Europe i Balkana. Na ironiji i fantastici temelje se i nagrađivane knjige pripovijedaka Izveštaj o kugi (1989) i Čovek koji je živeo u snovima (1998), poetički i tematski bliske romanima. Poslije se više posvetio eruditskim, filozofski nastrojenim esejima i osvrtima (Ogled o mački, 1995; O Mikelanđelu govoreći, 2006; Vizantijski internet, 2007; Kolumbovo jaje, 2017), a kolumne je redovito objavljivao u novinama Blic, NIN i Vreme te mnoge probrao u knjigama (Upotreba vilenjaka, 2008; Događaj godine, 2010). Djela su mu prevedena na više jezika, npr. na engleski, francuski, njemački i talijanski.
